Iako su hrvatski, slovenski, mađarski, češki, slovački i poljski jezik standardizirani u sličnim društvenim kontekstima, do danas ne postoji poredbeni sociolingvistički opis, analiza i kritika njihovih jezičnih kodifikacija. Posrijedi su razmjerno kasno standardizirani mali ili srednje veliki jezici s istočnoga ruba zapadnoga kulturnoga kruga. Standardizacija je u njima od samoga početka obilježena utjecajem jezičnoga purizma, a od početka 20. st. i jezičnoga funkcionalizma. U drugoj polovini 20. st. govorili su se u autoritarnim društvima, a od 1989. u društvima koja postupno prerastaju u liberalne demokracije. Danas su to službeni jezici u zemljama članicama Europske unije, koje se nalaze u sličnim političkim i ekonomskim okolnostima, pa su i jezici suočeni sa sličnim izazovima.

Dosadašnje sociolingvističke analize jezične kodifikacije u Srednjoj i Istočnoj Europi bile su malobrojne, ograničene na pojedine jezike i fokusirane samo na neke oblike kodifikacije. Svojim ćemo projektom obuhvatiti istodobno šest srednjoeuropskih jezika te sva tri glavna oblika jezične kodifikacije (pravopis, gramatiku i rječnik). Međusobna usporedba različitih, ali ipak srodnih tradicija jezične kodifikacije omogućit će da se uoče sličnosti i razlike u njihovoj evoluciji i postupnom emancipiranju od jezičnoga preskriptivizma. Osim toga pomoći će i da se jasnije uoče one njihove karakteristike koje se unutar pojedine tradicije čine samorazumljivima.

Budući da je perspektiva s kojom ulazimo u ovo istraživanje u znatnoj mjeri određena "lokalno", tj. načinom na koji se o standardnom jeziku razmišlja i raspravlja u Hrvatskoj, njegov je bitan doprinos u tom što će hrvatskoj lingvističkoj zajednici približiti prakse jezične kodifikacije u srodnim zemljama, o kojima se u Hrvatskoj inače malo zna, te u tom što će hrvatsku praksu jezične kodifikacije smjestiti u širi srednjoeuropski kontekst, koji će na nju baciti novo svjetlo. Taj "lokalni" doprinos bit će ostvaren u trima knjigama čije objavljivanje planiramo te u trima radionicama. Iz rada na projektu proizići će i deset znanstvenih članaka posvećenih pojedinačnim problemima pravopisne, gramatičke i leksičke kodifikacije. U tim će radovima doprinos projekta izići izvan "lokalnih" okvira te će općoj lingvističkoj zajednici iznijeti specifične uvide iz komparativnih opisa šest srednjoeuropskih tradicija jezične kodifikacije. Rezultati istraživanja pridonijet će tako razumijevanju upravljanja standardnim jezikom u Srednjoj Europi, a imat će i praktičnu primjenu u aktualnoj praksi jezične kodifikacije u Hrvatskoj i u široj regiji.

Istraživanje će se metodološki temeljiti na postavkama razvijenima u sklopu teorije upravljanja jezikom. Glavno istraživačko pitanje na koje želimo odgovoriti jest na koji je način u kodifikacijama pojedinih standardnih jezika u posljednja tri desetljeća dolazilo do postupne liberalizacije. Kako bismo odgovorili na njega, analizirat ćemo kodifikacije obuhvaćenih jezika te njihov društven kontekst s jedne strane u razdoblju od 1945. do 1989., a s druge strane nakon 1989. Osim samih normativnih priručnika analizirat ćemo i periodiku te različite povijesne dokumente kako bismo rekonstruirali jezičnu politiku i jezičnu ideologiju na kojima se odgovarajuće kodifikacije temelje. Projekt će rezultirati trima knjigama (posvećenima pravopisnoj, gramatičkoj i leksičkoj kodifikaciji) te s deset članaka u uglednim lingvističkim časopisima, a tijekom provođenja projekta bit će održane i tri radionice o kodifikaciji standardnoga jezika te jedna međunarodna znanstvena konferencija o upravljanju standardnim jezikom u Srednjoj Europi.